Kroatien - Nachhaltigkeitsbehauptungen und Greenwashing
Kako se potrošači i dalje usredotočuju na klimatske promjene i njihove učinke, a potražnja za održivim praksama raste kroz korporativne ekološke, društvene i upravljačke inicijative, poduzeća se često suočavaju sa zahtjevima održivosti koje još ne mogu ispuniti. Zbog toga je slučajeva greenwashinga sve više. Kao iu ostatku Europe, greenwashing je prisutan i na hrvatskom tržištu, a iako ne postoje posebni zakoni koji reguliraju praksu greenwashinga, potrošači i šira javnost su zaštićeni Zakonom o parničnom postupku i Zakonom o zaštiti potrošača.
Međutim, Hrvatska aktivno radi na provedbi Hrvatskog nacionalnog programa zaštite potrošača za razdoblje 2021. – 2024. koji kao jedan od svojih prioriteta označava suzbijanje greenwashinga kroz posebne zakone. Štoviše, predstoje velike izmjene Zakona o računovodstvu te dopune Zakona o reviziji i Zakona o tržištu kapitala kako bi se CRRD uspješno implementirao u hrvatsko zakonodavstvo.
(i) Status quo
Manipulativni zeleni marketing (greenwashing) se odnosi na praksu davanja lažnih ili pretjeranih tvrdnji o ekološkoj prihvatljivosti ili održivosti proizvoda, usluge ili tvrtke kako bi se zavarali potrošači i stvorila pozitivna slika u javnosti. Rješavanje problema greenwashinga važno je kako bi se zaštitili potrošači te kako bi se promicala stvarna ekološka održivosti, a društva držala odgovornima. Osim toga, suzbijanje greenwashinga trebalo bi osigurati pravedno tržišno natjecanje te postizanje ciljeva održivosti. Dok Hrvatska još uvijek radi na pravnom okviru koji bi izravno rješavao Greenwashing, trenutni pravni okvir pruža zaštitu potrošačima držeći očuvanje prirode i ljudskog okoliša najvišom ustavnom vrednotom Republike Hrvatske.
Hrvatski Zakon o zaštiti potrošača daje smjernice o dopuštenom oglašavanju, odnosno koja se tvrdnja može klasificirati kao „zelena“, a bez ustanovljavanja greenwashinga. Zakon o zaštiti potrošača zabranjuje trgovačke prakse koje bi dovele potrošače u zabludu „na temelju osnovnih obilježja proizvoda, kao što su njegova dostupnost, koristi, rizici, izvedba, sastav, pripadci, postojanje postprodajne pomoći potrošaču i sustava rješavanja pritužbi, metode i datum izrade ili nabave, dostava, podobnost za ostvarivanje svrhe, način korištenja, količina, specifikacija, zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njegove uporabe ili rezultati i bitni pokazatelji testova ili provjera provedenih na proizvodu.“ Stoga, kao primjer lažne ili pretjerane tvrdnje o ekološkim karakteristikama ili učinku proizvoda, kao što tvrdnja je da je proizvod ekološki prihvatljiv ili održiv bez pružanja odgovarajućih dokaza ili potvrda, bile bi protivne Zakonu o zaštiti potrošača. Isto vrijedi i u slučaju ako primjerice, trgovac lažno predstavlja prirodu ili značajke proizvoda u odnosu na njegov utjecaj na okoliš tvrdeći da je proizvod ekološki prihvatljiv iako to nije, ili iznoseći neutemeljene tvrdnje o ekološkim svojstvima proizvoda.
U slučaju greenwashinga, potrošači i šira javnost su zaštićeni Zakonom o parničnom postupku i Zakonom o zaštiti potrošača.
Tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava mogu se pokrenuti prema Zakonu o parničnom postupku s obzirom, između ostalog, na zaštitu okoliša i interese potrošača (npr. greenwashing tužbe). Trenutačno potrošači još nemaju pravo pojedinačno pokrenuti postupak; međutim, tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava mogu pokrenuti udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su posebno ovlaštene odlukom nadležnih tijela. Kao posljedica tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava , svaka pravna ili fizička osoba (tj. potrošač) može kasnije podnijeti pojedinačne zahtjeve za naknadu štete i pozvati se na utvrđenja iz presuda u vezi tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koje su obvezujuće za sudove.
S obzirom na ograničenu dostupnosti, nažalost, tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava nisu česte u Hrvatskoj, a do danas nije podnesena nijedna takva tužba zbog ekoloških razloga ili samog greenwashinga.
Osim građanskopravnih posljedica, Zakon o zaštiti potrošača predviđa i prekršajne kazne i mjere. Primjerice, ako trgovac provodi trgovačku praksu koja se smatra nepoštenom, odnosno može biti smatrana manipulativnim zelenim marketingom, ovlašteni inspektor će donijeti rješenje kojim se trgovcu zabranjuje obavljanje nepoštene prakse, te će mu izreći novčanu kaznu. Takva je kazna, međutim, znatna samo za male trgovce i ne mora nužno imati isti odvraćajući učinak na tvrtke s većim prihodima jer iznosi samo najviše 26.544,56 eura (a za odgovornu osobu unutar trgovca kazna bi iznosila 1.990,84 eura).
(ii) Osnaživanje potrošača
Hrvatska aktivno radi na provedbi Hrvatskog nacionalnog programa zaštite potrošača za razdoblje 2021. – 2024. (“Program”), čiji je cilj osigurati pouzdane, usporedive i provjerljive informacije koje kupcima omogućuju donošenje održivih odluka i smanjuju rizik "zelenog marketinga." Vjerojatno najvažniji predloženi novi zakonski akt u okviru Programa je najavljena direktiva o osnaživanju potrošača za zelenu tranziciju kroz bolju zaštitu od nepoštenih praksi i bolju informiranost koja ima za cilj pružanje pouzdanih informacija o proizvodu u trenutku prodaje (vijek trajanja proizvoda, rezervni dijelovi) i zaštititi potrošače od trgovačkih praksi koje se mogu smatrati greenwashingom. Trenutačno je ova direktiva još uvijek u fazi prijedloga, no hrvatsko zakonodavstvo će se tome prilagoditi kada se direktiva usvoji.
Hrvatsko zakonodavstvo također je u postupku donošenja Zakona o zastupničkim zahtjevima za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača („Nacrt zakona“). U odnosu na dosadašnje uređenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača prema Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o parničnom postupku, ovim se Nacrtom zakona po prvi put cjelovito uređuju pretpostavke aktivne legitimacije udruga za zaštitu potrošača kako bi se osigurala stručnost i neovisnost tužitelja koji zastupaju potrošačke interese. Prijedlogom zakona detaljno se razrađuje pitanje sukoba interesa tužitelja i drugih trgovaca, osobito konkurenata tuženiku. Iako se očekuje kako će tužitelji u ovim postupcima napose biti udruge za zaštitu potrošača koje imaju neposredan kontakt s potrošačima koji im se sami obraćaju sa zahtjevom za pružanjem pravne pomoći, Prijedlogom zakona predviđa se mogućnost da i javnopravna tijela nadležna za potrošačke politike mogu podnositi predstavničke tužbe i na taj način imati aktivnu ulogu u osiguravanju usklađenosti postupanja trgovaca s potrošačkim zakonodavstvom.
(iii) Tvrdnje o održivosti van zaštite potrošača
Uslijed implementacije NFRD-a (Direktiva o nefinancijskom izvješćivanju) 2014. godine, subjekti od javnog interesa su obavezni objavljivati ESG relevantne informacije u vidu godišnjih nefinancijskih izvješća, kao i informirati o svim trećim stranama koje pridonose njihovom lancu opskrbe ili vrijednosti. U Hrvatskoj je NFRD implementiran kroz Zakon o računovodstvu. S obzirom da će NFRD sada biti zamijenjen CSRD-om (Corporate Sustainability Reporting Directive), Zakon o računovodstvu također će biti izmijenjen. Ovo je posebno važno jer je jedan od glavnih ciljeva CSRD-a smanjenje greenwashinga. Osim Zakona o računovodstvu, doći će i do izmjene i dopune Zakona o reviziji i Zakona o tržištu kapitala. Ovim izmjenama i dopunama zakona trebat će se propisati viši ekološki standardi za trgovce i potrošače. Velika promjena odnosit će se na sam opseg dotičnih poduzeća, jer će mala i srednja poduzeća također morati podnositi izvješća od 2025. Ovo je posebno važno za hrvatsko tržište gdje većina poduzeća spada u ovu kategoriju.
