Koje su to top tri novine u Bosni i Hercegovini vezano za "zelene tvrdnje" te povezani rizik manipulativnog zelenog marketinga (eng. „greenwashing“)?
Za početak je bitno napomenuti da Bosna i Hercegovina nije još država članica Evropske Unije. Shodno, pravila i propisi koji potiču iz EU imaju indirektnu primjenu u Bosni i Hercegovini koja nije EU država, te ne postoji obaveza direktne primjene ili implementacije EU propisa u lokalnim zakonima. Vrijedi međutim napomenuti da je Bosna i Hercegovina stekla EU kandidatski status u 2023. godini kao i u 2024. godini otvorila pregovore s EU, te je dužna uskladiti svoje zakonodavstvo s zakonima EU.
Uzimajući u obzir gore navedeno, iako su propisi koji se specifično odnose na održivost i ESG pravila još uvijek rijetki u Bosni i Hercegovini, očekuje se da će biti dosta zakonodavne aktivnosti u ovoj oblasti u predstojećem periodu.
Općenito govoreći, interes javnosti i konverzacija unutar poslovnih tržišta postoji i povećava se te se mnogi učesnici na tržištu okreću samo-regulisanju i radu ka uspostavljanju sopstvenih sistema o procjena. Uprkos navedenom, „zelene tvrdnje“ ili „greenwashing“ nisu još značajan dio diskursa o održivosti u BiH.
Prema tome, za sada se idući trendovi i dešavanja mogu istaći:
1. Napredak u sektoru pružaoca finansijskih usluga
U odnosu na standarde i zakonodavne napore, najviše napretka je ostvareno u sektoru finansijskih/bankarskih usluga s usvajanjem Smjernica za upravljanje rizikom klimatskih promjena i okolišnim rizikom od strane lokalnih bankarskih regulatora kojim su se uspostavila očekivanja i obaveze za banke kao i uvođenje „E“ (okolišnog) faktora u procese upravljanja rizicima bankarskih institucija.
Može se reći da je napredak koji je ovaj sektor ostvario u BiH očekivan uzimajući obzir da je ovaj sektor visoko-likvidan i sofisticiran u poslovnom svijetu zemlje, kao i činjenicu da je dosta banaka u vlasništvu bankarskih grupa koji potiču iz EU (a koje su u obavezi primjenjivati EU propise pa samim tim „spuštaju“ navedene obaveze na podružnice). „Greenwashing“ je dakle prepoznat u iznad pomenutim Smjernicama prema kojem su banke obavezne da osiguraju da se sveobuhvatne i razumne informacije o uticaju istih objavljuju kako bi se smanjio rizik „greenwashing-a“.
2. Aktivnosti „zelenih“ i društvenih aktivista
Aktivizam a posebno „zeleni“ aktivizam su uvijek bili prisutni u Bosni i Hercegovini, međutim s porastom korporativne društvene odgovornosti u posljednjem desetljeću, te u skorije vrijeme, teme održivosti i ESG, ovakve organizacije se sve više ističu pri „prozivanju“ i ukazivanju na radnje koje imaju negativan uticaj na okoliš te određene krugove i grupe unutar lokalnog društva.
Trenutno je pristupno otvoreno i javno komentarisanje i kritika poslovnih subjekata i njihovih aktivnosti u Bosni i Hercegovini, prilikom čega se mnogobrojne velike korporacije s stranim kapitalom susreću s značajnim reputacionim napadima na njihove aktivnosti u zemlji. Iako se pokreću postupci vezano za krivična djela protiv okoliša ili prekršaje (vezano za npr. propuštanje preuzimanja radnji zaštite biološke raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta), postupci na osnovu ili radi „zelenih tvrdnji“ ili „greenwashing“ nisu još česta pojava ili dio pravne prakse u Bosni i Hercegovini.
Bez obzira na navedeno, kako potrošači, poslovni partneri te i općenito tržišta postaju sve više educirani i napreduju u smislu važnosti uticaja na prezervaciju i očuvanje održivosti, to se može zaključiti da „zelene tvrdnje“ koje nisu potkrijepljene ili osnovane mogu izložiti organizacije riziku po njihovu reputaciju i status na domaćim tržištima.
3. Postojeći pravni okvir
Neosnovane „zelene tvrdnje“ ili „greenwashing“ mogu biti predmetom propisa o zaštiti potrošača koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini a posebno odredbe koje se odnose na „obmanjujuće oglašavanje“ ili „nepoštene poslovne prakse“. Prema ovim propisima, oglašavanje roba i usluga ne smije sadržavati bilo koju izjavu ili prikaz koji mogu direktno ili indirektno, da li propuštanjem, nedovršenošću ili uvećavanjem obmanuti potrošače posebno vezano za karakteristike proizvoda ili usluge, a koji mogu uključivati, između ostalog i karakteristike uticaja istog na okoliš ili društveni (humanitarni) uticaj i slično.
Takvo oglašavanje koje koristi ili može koristiti neiskustvo ili neznanje potrošača, upotrebom dvosmislenosti, netačnih informacija, pretjerivanja ili podcjenjivanja, ili drugih sličnih komponenata, odvraća potrošača od bitnih elemenata ponuđenog u svrhe vlastitog profita. Takve prakse nepošteno se koriste kako bi se potrošač naveo na donošenje odluke kakvu on/ona inače ne bi donio/la ili kako bi se potrošač doveo/la u zabludu manipulacijom ili izostavljanjem informacija, činjenjem informacija nevažnim, nejasnim i slično.
Sukladno prethodno navedenom, može se reći da selektivno „biranje“ informacija koje će se prezentovati javnosti a odnose se na „zelene“ elemente proizvoda ili usluga, pružanjem obmanjujućih informacija, pretjerivanjem ili uopćeno davanjem nepotpunih i dvosmislenih informacija u vezi sa održivim utjecajem ili rezultatima, se mogu podvesti pod prethodno navedeni zakonodavni okvir. Općenito govoreći, posljedice neusklađenosti sa pomenutim pravilima mogu podrazumijevati izricanje novčanih kazni relevantnom poslovnom subjektu i odgovornoj osobi u istom i, pod uvjetom da postoje zakonske pretpostavke, privremenu ili dugoročniju zabranu prodaje proizvoda ili pružanja usluga. Još uvijek nije jasno da li će nadležni organi koristiti ovaj pravni okvir u kontekstu „zelenih tvrdnji“ i sličnih izjava.
Ostaje da vidimo da li će i u kojoj mjeri ovakav zakonodavni okvir vezan za „zelene tvrdnje“ biti primijenjen u praksi, kao i u kojoj mjeri će razvoj (sudske i/ili regulatorne) prakse oblikovati ponašanje i „korekcije“ ponašanja poslovnih subjekata.
